Povijest kluba

Nanbudo klub "Sunce" osnovan je u jesen 1997. godine, no priča počinje nekoliko godina ranije. Jedan od najboljih majstora nanbudo-a u povijesti ove vještine u Hrvatskoj, Davorin Kozjak (3.DAN) i majstor sankukai karate-a i nanbudo-a Robert Kocijan (1.DAN), osnovali su sada već pomalo i daleke 1992. godine Nanbudo klub "Susedgrad - Nichi". Okupili su tada malo društvo ljubitelja borilačkih vještina u predgrađu Zagreba i započeli desetogodišnji put stvaranja današnjeg Nanbudo kluba "Sunce".

Uz asistente Anamariju Lazić, Anu Drenški, Nenada Marjanovića i Davora Arnolda klub brzo napreduje i broj članova neprestano raste. Međutim, zbog privatnih razloga, oba instruktora nakon samo dvije godine postojanja kluba napuštaju klub. Tada počinju prve krizne godine Nanbudo kluba "Susedgrad - Nichi".

Klub se krajem 1995. godine iz sjeverozapadnog zagrebačkog naselja Malešnice seli u obližnje Vrbane, ali ni to ne pomaže u boljitku jer klub ostaje samo na dva voditelja, odnosno vodi ga instruktor Anamarija Lazić uz asistenciju Ane Drenški. Nakon dvije godine klub se reorganizira pod novim imenom, "Sunce", te nastavlja svoj rad u Osnovnoj školi "Marin Držić" u zagrebačkom naselju Kruge. Počevši iznova, grupa mladih zaljubljenika u vještinu, među kojima su sve redom učenici sensei-a Davorina Kozjaka, započinje odlučujuću bitku za održavanje ideala i kluba.

U ljeto 1999. godine Dario i Alen Novaković polažu za crni pojas (1.DAN) te tako postaju prvi učenici kojima je to uspjelo, a koji su počeli trenirati u Nanbudo klubu "Susedgrad - Nichi". U proljeće 2000. godine za predsjednika kluba izabran je Branko Užarević, tada nositelj najvišeg učeničkog pojasa (1. kyu - smeđi pojas). On ubrzo u klub dovodi instruktore Lea Rafolta (2. DAN), kao zamjenu za Anamariju Lazić koja se zbog teške ozljede na duže vrijeme morala udaljiti od aktivnog bavljenja Nanbudo-om, te njegovog dugogodišnjeg asistenta Tihomira Jakovića (1.DAN). Time je stvoren tim koji u jesen 2000. godine uzima snažan zalet, te u samo godinu dana stvara veliki klub od tridesetak članova svih uzrasta.

No, niti tada mir u klubu nije potrajao dulje vrijeme i već u jesen 2003. godine iz kluba odlazi sensei Alen Novaković. To je izazvalo niz događaja koji su nakon nepune dvije godine, odnosno u proljeće 2005. prouzrokovali odlazak senseia Lea Rafolta i Tihomira Jakovića.

Ipak, sreća je stalno bila uz klub i poslala nam je dva anđela. Dominik Čeh, koji je počeo s učenjem nanbudo vještine još daleke 1992. godine, nakon stanke zbog ozljede leđa, vratio se u klub i položio za majstorsko zvanje 1.DAN. Edija Redžić iz Nanbudo kluba "Marija Bistrica" je kao član "Sunca" u razdoblju od prosinca 2003. do ožujka 2005. također položila za majstorsko zvanje 1.DAN, ali i ostvarila sa "Suncem" najčvršće i najljepše veze koje su moguće samo u nanbudou.

I tako, nakon 14 dugih i burnih godina, klub napokon dobiva pravu šansu i započinje s podučavanjem nanbudo vještine na način kako su nas to učili sensei Davorin Kozjak i sensei Robert Kocijan.